Čovjek koji je sadio drveće Jeana Gionoa danas se već smatra kultnom posvetom ekologiji i očuvanju prirode, ali njezina univerzalna poruka znatno je šira od pukoga upozorenja na zaštitu svijeta u kojem živimo. Poruke ovoga teksta su, osim ekoloških, i humanističke i političke, iako Giono ne poziva ni na kakve velike društvene promjene i opće osvješćivanje, nego, dapače, savjetuje da treba raditi sam. Njegova zamisao da je Bog među nama, da i sami možemo imati Božja svojstva, zacijelo je opčinila čitatelje širom svijeta pa ova pripovijetka ni danas ne gubi na aktualnosti. Omiljena među domaćim čitateljima, ova se čarobna pripovijetka nakon mnogih godina, u vrsnom prijevodu Ivane Šojat, sad ponovno može čitati, a i privući mlade čitatelje koji još nisu upoznali čaroliju ove magične priče. Ilustracije Marka Jovanovca oživile su idilični svijet pastira koji sadi drveće, dajući ovom sjajnom tekstu još jednu, novu dimenziju.
Kako bi nam karakter nekog ljudskog bića razotkrio svoje istinski iznimne osobine, treba imati sreće koja će nam omogućiti da dug niz godina promatramo njegova djela. Ako su ta djela lišena svakog egoizma, ako mu je ideja vodilja prožeta velikodušnošću bez presedana, ako nedvojbeno za svoja djela nikad nije očekivao ikakvu nagradu i ako je još k tomu na licu svijeta ostavio vidljiv trag, onda bez greške možemo reći da svjedočimo nezaboravnu karakteru.
Ostali naslovi biblioteke Beletristika.
O autoru:
Jean Giono (1895. – 1970.) jedan je od najslavnijih francuskih književnika dvadesetoga stoljeća. Pisao je uglavnom priče smještene u Manosque, grad u kojem je rođen, a u svijetu je najpoznatiji upravo po pripovijetki Čovjek koji je sadio drveće. Na hrvatski su mu uz ovo djelo prevedeni još i romani: Žetva (1935.), Momak u modrom (1982.) i Brdo (2011.).
.
