Viet Thanh Nguyen (1971.), azijskoamerički sveučilišni profesor, publicist i književnik rođen u Ban Mê Thuộtu, danas Buôn Mê Thuộtu, u Južnom Vijetnamu. Nakon pada Saigona 1975., s obitelji seli u Sjedinjene Američke Države i prvo vrijeme borave u Fort Indiantown Gapu, jednom od četiriju američkih kampova za osobe izbjegle iz Vijetnama da bi se potom preselili u Kaliforniju gdje su, u gradiću San Joseu, njegovi roditelji vodili jedan od prvih vijetnamskih dućana. Na Sveučilištu Berkeley diplomirao je engleski jezik i etničke studije, a na istom je sveučilištu 1997. stekao doktorat iz engleskog jezika. Stalni je suradnik mnogih važnih medija poput The New York Times, The Guardian, The Atlantic i Time. Bavljenje pitanjima rase, etniciteta i otvaranja vijetnamske perspektive na rat u Vijetnamu započeto još 2002. prvom publicističkom knjigom Race and Resistance: Literature and Politics in Asian America, nastavlja kratkim pričama objavljenim na različitim platformama, a 2015. objavljuje debitantski roman Simpatizer, ovjenčan Pulitzerovu nagradu za književno djelo 2016., nagradom Edgar za najbolji debitantski roman i drugim priznanjima. Potom objavljuje i Nothing ever dies: Vietnam and the Memory of War (2016.), A Man of Two Faces: A Memoir, A History, A Memorial (2023.) te, 2021., nastavak Simpatizera, roman The Commited. Predstojnik je Katedre za engleski jezik na Sveučilištu Južne Kalifornije, na kojem, uz engleski, predaje američke studije s etnicitetom i komparativnu književnost. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti te, od 2020., prvi azijskoamerički član odbora za dodjelu Pulitzerove nagrade u njezinoj više od stoljeća dugoj povijesti. Živi i radi u Los Angelesu.