Jawad je najmlađi sin šijitske bagdadske obitelji. Njegov ga otac priprema za obrednu profesiju kojoj se i sam posvetio – pranje pokojnika i pripremanje njihovih tijela za pogreb – no, Jawad to odbija i sanja postati kiparom. Koncem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, po okončanju studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti, u vrijeme kad je Saddam Hussein na vrhuncu moći, Jawad je ličilac. Nakon smrti njegova oca, 2003., dok američke bombe padaju na Bagdad i dok se gomilaju unakažena tijela, kojima se broj povećava zbog vjerskih sukoba, Jawad je u bolnoj samoći prisiljen odustati od svojih snova o umjetnosti i posvetiti se zanimanju svoga oca.
U ovom predivnom romanu Voda za mrtve, koji je 2017. nagrađen Arapskom književnom nagradom, Sinan Antoon ne predočava samo ekstremno nasilje koje Irakom hara još od početka dugog rata s Iranom. On zapravo majstorski istražuje temu isprepletanja života i smrti koji zajedno tvore jedinstven entitet.
Knjigu je s francuskog prevela Ivana Šojat.
Na naslovnici detalj sa slike: Dante Gabriel Rossetti, Prozerpina (1874.)
Ostali naslovi biblioteke Petrine knjige.
O autoru:
Pjesnik, prevoditelj i romanopisac, Sinan Antoon rodio se u Bagdadu 1967. godine, a danas živi u New Yorku. Uz roman Voda za mrtve, autor je triju nagrađivanih i hvaljenih romana: Iračka rapsodija (2006.), Ave, Maria (2012.) i Bagdadska pričest (2016.) koji su prevedeni na više jezika. Objavio je i tri zbirke poezije.
