Svi su se čudom čudili kad je neugledni doktor B., austrijski emigrant na putničkom parobrodu od New Yorka do Buenos Airesa, gotovo slučajno zaigrao protiv aktualnog svjetskog šahovskog prvaka Mirka Čentovića te zaigranom lakoćom pobijedio protivnika koji je igrao mehanički, rutinirano. No partija šaha budi sjećanja na teror zatočeništva u nacionalsocijalizmu i ponovno otvara ranu u duši koja iznova prijeti duševnomu zdravlju doktora B.-a.
Novela o šahu smatra se posljednjim i najpoznatijim djelom Stefana Zweiga u čijem se središtu radnje nalazi sučeljavanje nezamislivih psihičkih ponora, koje bivši zatvorenik Gestapa nosi u sebi, s površnim načinom života bogatih putnika. Partija šaha u početku samo je obična zabava, tek isplativ sport, ali u liku zatvorenika, doktora B.-a, koji se tijekom zatočeništva intenzivno bavio šahom, dobiva dublje značenje.
Pripovjedačko remek-djelo Novela o šahu objavljeno je na mnogim jezicima, dvaput je filmski ekranizirano, a prema njemu su nastali i balet i opera.
Knjigu je s njemačkog prevela Branka Grubić.
Ova je novela zavjet. Pripovjedačku strast autora koji je u nezasitno produktivnoj znatiželji projurio kroz svjetsku povijest i nepogrešivim se instinktom zaustavio na svakom mjestu na kojem je trebalo podići kakvo skriveno blago ili riješiti psihološku zagonetku… nalazimo primjerno sažetu na manje od stotinu stranica ove knjižice.
– Der Tagesspiegel
Na naslovnici detalj sa slike: Juan Gris, Šahovska ploča, čaša i posuda (1917.)
Ostali naslovi biblioteke Petrine knjige.
O autoru:
Stefan Zweig rođen je u Beču 1881. godine, od 1919. do 1934. živio u Salzburgu, nakon toga emigrirao u Englesku i 1941. godine preko sad-a u Brazil. Istaknuvši se rano kao prevoditelj Verlainea, Baudelairea i posebno Verhaerena, objavio je 1901. godine svoje prve pjesme pod naslovom Srebrne strune. Njegovo epsko djelo proslavilo ga je jednako kao i njegove povijesne minijature i biografski radovi. U veljači 1942. svojom se voljom u Petropolisu u Brazilu oprostio od života. Njegova sjećanja objavljena su posthumno pod naslovom Jučerašnji svijet 1944. godine. Kod nas su najčitanija njegova djela Fantastična noć (1922.), Pismo nepoznate žene (1922.), Maria Stuart (1935.), Magellan (1938.), Nestrpljivo srce (1929.).
