Sepúlveda je napisao uzbudljiv roman o čileanskom društvu nakon Pinochetove diktature kada se kotač povijesti pomaknuo dovoljno da na svjetlo dana izađu svi užasi vladavine zloglasnog generala, ponajprije oni učinjeni u mračnoj Villi Grimaldi. Ovaj rasni narativ izmiče žanrovskoj kategorizaciji, na momente je to špijunsko štivo, jer obilato koketira s aktivnostima KGB-a i nekolicinom drugih agentura. U nekim sekvencama postaje pak tipično kriminalističko štivo, sa svim elementima žanra, a onda nas Sepúlveda opet baci u svijet vojne hunte i političkih previranja. U pojedinim se dijelovima autor pomalo tarantinovski poigrava sa stapanjem povijesti i fikcije. Ali ipak, ispod svih tih slojeva, čitatelj se ne može oteti dojmu da čita bolnu ljubavnu priču, u kojoj glavni junak romana, Juan Belmonte posvećuje cijeli svoj život samo jednom cilju – da barem još jednom čuje glas voljene mu Verónice.
O autoru:
Luis Sepúlveda (Ovalle, 1949. – Oviedo, 2020.) bio je čileanski pisac, redatelj, novinar i politički aktivist.
Sepúlveda je studirao scensku tehniku, no još se u mladosti priključio čileanskom kružoku bolivijskog ELN-a (Armija nacionalnog oslobođenja) i bio je njihov pripadnik sve do puča u Čileu 11. rujna 1973. kada je podržavao Salvadora Allendea. Pod diktaturom Pinocheta biva uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu od dvije i pol godine. Zbog pritiska svjetske javnosti, prvenstveno Amnesty Internationala, premješten je u kućni pritvor iz kojeg bježi i priključuje se pokretu otpora. Biva i drugi put uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu od 28 godina, koju je trebao izdržati u zatvoru Temuco. No kako ponovno izbijaju prosvjedi diljem svijeta, kazna mu je promijenjena na osam godina izgnanstva. Zatražio je azil u Njemačkoj gdje je živio od 1982. provevši deset godina u Hamburgu. Potom azil traži u Francuskoj, pa 1996. odlazi u španjolski Gijón gdje je Sepúlveda 16. travnja 2020. i preminuo od posljedica koronavirusa.
