Gladni duhovi zadivljujuća je knjiga – lingvistički prekrasna,
narativno propulzivna i psihološki duboka.
– Bernardine Evaristo, autorica knjige Djevojka, žena, drugo
Četrdesete su godine dvadesetog stoljeća i, nakon što je nacistička podmornica navodno viđena uz obale Karipskog mora, američki se vojni brodovi smještaju u luke Trinidada i Tobaga. Premda ih ratno ozračje ne zahvaća izravno, stanovnici sela Bell, farme Changoor koja ga nadvisuje i obližn je barake u kojoj žive oni „manje sretni“ svoje privatne sukobe žive svakodnevno i prenose ih generacijama.
U mreži zamršenih odnosa središnje su niti one obitelji Changoor čiji se život odvija u luksuzu nezamislivom ostalim mještanima i Saroop, siromašnih i vrijednih radnika predanih vjeri. Kad glava obitelji Changoor, Dalton, iznenada iščezne, a sigurnost njegove supruge Marlee bude ugrožena, marljivi će Hans Saroop, najamni radnik na farmi, obiteljsku sobu u baraci privremeno zamijeniti stražarskom šupom na farmi, sve kako bi supruzi Shweti i sinu Krishni osigurao vlastiti krov nad glavom i mogućnost boljeg života. No, dok se tajna Daltonova nestanka raspetljava, njihovi se životi neraskidivo povezuju, a mala se zajednica zauvijek mijenja.
Na površini priča o međuljudskim odnosima, smještena u divlji krajolik kolonijalnog Trinidada, ispisana s napetošću gotovo trilerske kvalitete, Gladni duhovi su u svojoj srži priča o naslijeđu traume, klasnom nasilju i etničkoj diskriminaciji te svemu onome što društvo sputava u napretku. Hvatanje u koštac sa sustavnim zlostavljanjem hinduističke zajednice na otoku priskrbio je autoru Kevinu Jaredu Hoseinu nagradu Walter Scott za povijesnu fikciju.
Iz kritike:
Gladni duhovi zadivljujuća je knjiga – lingvistički prekrasna, narativno propulzivna i psihološki duboka.
Bernardine Evaristo, autorica knjige
Djevojka, žena, drugo
Hosein s puno osjećaja rastavlja zamršenu mrežu klase i religije te naglašava teške izbore s kojima nemoćni rutinski žive.
Booklist
Hosein svoje teme evocira bogatim, karnalnim jezikom… Njegova priča, često brutalna, naposljetku tragična, ipak je osvijetljena širokim zagrljajem koji seže preko pojedinih mjesta i ljudi, do samih temelja…
Kirkus reviews
O autoru:
Kevin Jared Hosein (1986.) karipski je romanopisac. Proglašen je ukupnim pobjednikom Commonwealth Short Story Prizea 2018., a bio je i karipski regionalni pobjednik 2015. godine. Dva njegova romana, The Repenters (2016.) i The Beast of Kukuyo (2018.), ušli su u širi izbor za International Dublin Literary Award, a The Beast of Kukuyo dobio je i Nagradu code Burt za karipsku književnost za mlade. Njegovi su radovi objavljeni u brojnim antologijama i časopisima. Hoseinova posljednja knjiga, Hungry Ghosts, objavljena je početkom 2023. te je naišla na iznimno dobar prijem kod kritike i publike. Živi u Trinidadu i Tobagu.
Iz knjige:
Zamislite onaj neobičan i divan prijelaz iz noći u dan. Istodobno i spor i iznenadan. Tajanstveni trenutak u kojem rano jutro nalikuje na sumrak. Način na koji rosom otežale nedirnute paukove mreže vise u hladu cvjetova zijevalice. Mali rovovi ugažene trave koje za sobom ostavljaju crvenoguzi agutiji trčkarajući uokolo. Skakavci koji se katapultiraju sa sićušna uzletišta cvijeta tratinčice. Lisne uši na timijanu. Psi lutalice što se klate pustom cestom. Nezgrapni vodomari što se kupaju nizvodno. Rakovice natiskane u vršama. Mudrost zemlje sadržana u laporu i stijeni. Svaka ptica na svojoj grani. Svaka gljiva u svojoj kori. Svaki bivol na svojem pašnjaku. Stvari pupaju i stvari se rastaču. Prirodan poredak stvari, svaka stvar ondje gdje pripada, svojski se trseći pronaći mjesto na svijetu dok se sunce polako vuče k zapadu. Dijelovi zemlje još ogrnuti noćnom tamom. U dvorištu barake, posljednji ostaci užurbanosti i graje brzo su izblijedjeli s jutarnjim povjetarcem. Tu i tamo poneka igraća karta, izgubljena i ostavljena na tlu. Dva dečka, as, džoker. Vonj zagorjele kave i prolivena alkohola. Sanduk od borovine u sredini olakšan za tijelo preminula dječaka. U baraci, pet soba. U jednoj od njih, dvije majke tiho snivaju. Shweta s Nialinim sinčićem na prsima, kao da se majčinstvo može unajmiti – kao da je ljubav moguće posuditi pa vratiti i opet posuditi. U susjednoj sobi bila je djevojka, Lata, koja je pristala stražariti u onaj gluhi sat kada su dječaka odnijeli, znajući da je to ono što bi on htio. Na zapadu, gdje je svjetlo zore tek trebalo zasjati, među oborenim štapovima bambusa i blatnjavim jhandi zastavicama stajala je gomila buktećih grana i listova palme. U vatri, dječakove kosti i pepeo. Žrtva paljenica i prinos crnog dima što se izdizao Bogu.
