Prvo, ruski pisac Daniil Harms (1905. – 1942.) jedan je od simbola umjetničkog integriteta i kulturnog otpora represivnim vlastima. Drugo, ova njegova priča za djecu oda je timskom duhu i odlučnosti. Treće, kroz zavrzlame ove minijaturne odiseje, Harms na djeci blizak način postavlja jedinstvene logističke probleme i, četvrto, bilježi kako ih s užitkom rješava šarolika skupina vrlo različitih likova, a baš ta različitost postaje ključ njihova zajedničkog uspjeha, što je ideja koja je danas možda važnija nego ikad.
Peto, priču je ilustrirao Tomislav Torjanac.
Bliži se dva desetljeća suradnje između urednika Zorana Maljkovića i mene, što može ali i ne mora biti razlog zašto mi je prošle godine predložio neka odaberem tekst koji bih pretočio u slikovnicu i ilustrirao za Petrine knjige, nakladnika koji je u to vrijeme objavio nova izdanja dviju godinama rasprodanih slikovnica s mojim ilustracijama: Mačak i vrag i Djevojčica i div.
Bez previše razmišljanja, moj odgovor bila je priča za djecu Prvo i drugo ruskog pisca Daniila Harmsa (1905. – 1942.). Naime, osim što mi je čitanje Harmsa porok još od ranih fakultetskih dana, jednako dugo rastužuje me sudbina koja ga je snašla za njegova prekratkog života: nesretni Rus svojim je avangardnim i apsurdističkim tekstovima nagazio na žulj ondašnjim sovjetskim vlastima te je, nakon uhićenja i progona, bio prisiljen pronaći spisateljsku nišu u dječjoj literaturi, ali ni to nažalost nije bilo duga vijeka – godine 1941. ponovno je uhićen zbog “širenja klevetničkih i defetističkih stavova” te osuđen na zatvor, gdje je umro od gladi u 36. godini.
U vrijeme kad sam Zoranu spomenuo Prvo i drugo, svijet se našao – i još se nalazi – u neprirodnoj situaciji koja kod većine izaziva prirodni odgovor u obliku straha ili barem poprilične nelagode. Premda držim da za objavljivanje Harmsa – bez obzira na to je li riječ o njegovim tekstovima za djecu ili odrasle – nije potreban poseban razlog, sve navedeno protumačio sam kao jasan znak da bi to trebalo učiniti upravo sad.
Priča Prvo i drugo šašava je harmsovska zavrzlama čija je jasna poruka da zajednički uspjeh uvijek počiva na međusobnoj različitosti, a ne na šablonskoj sličnosti. Trudio sam se prenijeti to u svoje ilustracije, dajući svim likovima životnost i opipljiv karakter te uvodeći humoristične elemente koji se nadovezuju na Harmsove. Kao i do sad, sve ilustracije nastale su kombiniranom tehnikom slikanja uljem na drvu i digitalnog medija.
Slikovnice koje ilustriram u pravilu i grafički oblikujem te pripremam za tisak, ali za Prvo i drugo potpisujem i prijevod Harmsova izvornog ruskog teksta. Nemam službenu naobrazbu kad je riječ o ruskom (doduše, nemam je niti kad je riječ o ilustriranju). Ruski više-manje razumijem zahvaljujući majci, koja je – premda je bila češkog prodrijetla – u školi učila ruski i na znatiželjnog sina pomalo nerado prenijela osnove oba “ne-baš-popularna” jezika. Moja prva uspješno izgovorena rečenica na ruskom u vrlo ranoj dobi glasila je “ya ne lyublyu blinchiki s varen’yem”, odnosno “ne volim palačinke s pekmezom”. Ta izjava je, međutim, u međuvremenu postala toliko neistinita da bi bilo okrutno ponoviti je. – TOMISLAV TORJANAC, Ilustrator
