Knjiga koju mi je dao bila je Pedro Páramo. Te noći nisam mogao zaspati sve dok je nisam dvaput pročitao. Još od one fantastične večeri – prije gotovo deset godina – kada sam u oronuloj sobi studentskog doma u Bogoti bio pročitao Kafkin Preobražaj, nijedna me knjiga nije toliko obuzela. Ostatak te godine nisam mogao čitati niti jednog drugog autora, svi su mu bili inferiorni.
– Gabriel Garcia Marquez
Roman Pedro Páramo Juana Rulfa, već po izlasku dobro prihvaćen od kritike i publike, kultni je status stekao kad su ga otkrili latinoamerički pisci i spisateljice, protagonisti tzv. književnog booma. Na njih je ostavio dubok poetički utisak te su pojedine strukturne inovacije prenijeli i u svoja djela koja danas uživaju podjednako kultni status.
Pedro Páramo je priča o Juanu Preciadu koji majci na samrtnoj postelji obećava da će otići u Comalu, grad njezine mladosti i tamo pronaći svog oca, Pedra Párama, o kojem osim imena, ne zna više ništa. Njegov ga put ne vodi samo preko ogoljelih meksičkih brežuljaka i ravnica, već i duž granice ovog i zagrobnog svijeta, do mjesta na kojem će saznati punu istinu o svome ocu te pronaći svoje posljednje počivalište.
Rekli su o romanu:
Osjećao sam da mi predstoji još puno romana koje ću napisati, ali nisam uspijevao iznaći dovoljno uvjerljiv i poetičan način da to napravim. U takvoj sam fazi bio kada se Álvaro Mutis, s naramkom knjiga u rukama, dugačkim koracima uspeo sedam katova do moga stana i sa hrpe knjiga koju je nosio skinuo najmanju i najkraću te umirući od smijeha dobacio:
“Čitaj ovo i uči!”
Knjiga koju mi je dao bila je Pedro Páramo.
Te noći nisam mogao zaspati sve dok je nisam dvaput pročitao. Još od one fantastične večeri – prije gotovo deset godina – kada sam u oronuloj sobi studentskog doma u Bogoti bio pročitao Kafkin Preobražaj, nijedna me knjiga nije toliko obuzela. (…) Ostatak te godine nisam mogao čitati niti jednog drugog autora, svi su mu bili inferiorni.
– Gabriel Garcia Marquez
O autoru:
Juan Rulfo rođen je 1917. godine u gradu Apulco u Meksiku. Nakon što mu je otac ubijen 1923., a majka preminula 1927. godine, odrasta s bakom u Guadalajari. Po završetku osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, odlazi u Ciudad de México gdje upisuje Vojnu akademiju koju napušta nakon svega tri mjeseca. Između studenog 1932. i kolovoza 1934. boravio je u sjemeništu, no morao je odustati od toga da postane svećenik jer nije savladao latinski. Godine 1936. na sveučilištu sluša predavanja iz književnosti, međutim, studij nikada ne završava. Tijekom studija počinje pisati, a 1944. s Antoniom Altorrem pokreće književni časopis Pan. Tamo 1945. godine objavljuje priče Nos han dado la Tierra (Dali su nam zemlju) i Macario. Do 1952. godine radi kao trgovački putnik, kada dobiva otkaz zato što je zatražio radio za službeni auto. Iste godine dobiva stipendiju Centro Mexicano de Escritores, za vrijeme koje piše svoja dva najznačajnija djela. Godine 1954. izlazi zbirka pripovijesti El Llano en llamas (Ravnica u plamenu), a 1955. roman Pedro Páramo. Ovim romanom, prevedenim na sve značajnije jezike, svrstava se među pisce preteče latinsko-američkog booma kao i među pisce modernizma poput Virginie Woolf, Jamesa Joycea, Marcela Prousta i Williama Faulknera. Godine 1983. Juanu Rulfu dodijeljena je nagrada Princeza od Asturije. Umro je 1986. godine u Ciudad de Méxicu.
