Elsa Morante (1912. – 1985.) jedna je od najznačajnijih talijanskih književnica dvadesetog stoljeća koja je ostvarila nemjerljiv utjecaj na suvremenu talijansku književnost. Pisala je poeziju, priče za djecu, drame, esejistiku, filmske scenarije, a iz njezina spisateljskog opusa posebno se ističu romani Laž i čarolija (1948.), Arturov otok (1957., Petrine knjige 2023.), Povijest (1974., Petrine knjige 2024.) i Aracoeli (1982.). Prva je dobitnica najprestižnije talijanske književne nagrade, Strega.
Morante je bila spisateljica fascinantnog i osebujnog duha, a izvan stranica svojih knjiga beskompromisna žena čije su društvo mnogi smatrali privilegijom. Proslavljeni redatelj Bernardo Bertolucci svom je ocu, koji ga je molio da upiše fakultet, odgovorio: “Moj studij su večere s Elsom Morante, Albertom Moraviom i Pier Paolom Pasolinijem.”
Snaga njezinih uvjerenja i privrženost umjetnosti do izražaja su došli i u dvije episode uoči i tijekom Drugog svjetskog rata – prvo, kada se usred rata, unatoč znatnoj opasnosti koju je tada nosilo njezino židovsko porijeklo, odvažila na kratki povratak u Rim kako bi pronašla rukopis svog prvog romana Laž i čarolija (Menzogna e sortilegio) te nešto zimske odjeće.
Druga se epizoda odigrala nešto ranije, 1938. godine, za Hitlerova posjeta Italiji, kada je sa svog balkona planirala izliti lonac kipućeg ulja na glave Mussolinija i Hitlera. Naime, njihova planirana ruta prolazila je i ulicom u kojoj se nalazila zgrada gdje je živjela s piscem Albertom Moraviom, njenim tadašnjim suprugom, koji ju je u konačnici i odgovorio od tog opasnog nauma.
I njezini se romani uglavnom odvijaju s Drugim svjetskim ratom kao implicitnom ili eksplicitnom temom – od suptilnijeg Arturovog otoka do izravne Povijesti.
