Karel Čapek (1890. – 1938.), najistaknutiji češki pisac međuratnoga razdoblja, studirao je filozofiju u Pragu, Berlinu i Parizu, od 1917. radio kao novinar. Započeo je svoj književni rad u duhu moderne, pišući poeziju te, zajedno s bratom Josefom, pripovijetke i drame. Svjetsku popularnost donijela mu je utopijska drama R. U. R. (1920.), u kojoj se prvi put spominje naziv robot (prijedlog njegova brata Josefa). Antologijom prepjeva Francusko pjesništvo novog doba (1920.) utjecao je na jezgru mlade češke književne avangarde. Pisao je utopije, putopisnu prozu, feljtone, kolumne i kozerije te bajke, po kojima je i u nas poznat. Njegova Poštarska bajka obvezna je lektira u osnovnoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj. Autor je Pripovijetki iz jednog i drugog džepa (1929.), proze detekcije kojom je inovirao žanr. Ponajbolja su mu djela tzv. Noetička trilogija – romani Hordubal (1933.), Meteor (1934.) i Običan život (1934.) – te utopijskoalegorijski roman Rat sa salamanderima (1936.), u kojemu je upozoravao na opasnost od fašizma. Bio je protivnik totalitarizama, a umro je ni godinu dana prije početka Drugoga svjetskog rata, vjerojatno tako izbjegavši sudbinu svoga brata Josefa, pisca i slikara, koji je stradao u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen kao neprijatelj nacističkog režima. Karel Čapek bio je sedam puta nominiran za Nobelovu nagradu za književnost.